Osnovna škola Plitvička Jezera

Ode zima, dođe nam proljeće...

Zima nam baš i nije bila lijepa ove godine, ali proljeće dolazi i za zimu me nije više ni briga.

Više volim more i uvijek sam spremna za pustolovine nove......

Proljeće

Sunce je provirilo iza gore. Polako se povećavalo dok se nije pokazalo cijelo.

Obasjalo je bistre ranojutarnje kapljice rasute po ljubicama. Sunčev sjaj skidao je rosu sa zatvorenih žutih jaglaca, visibabe su sretno otvorile svoje bijele zvončiće, a njihovi dugi zeleni listići znatiželjno su pratili hod sunca.

Potočić je nježno žuborio, bistra baršunasta površina željno je upijala tople sunčeve zrake. Šuma se razbudila, cvjetaju divlje trešnje pa sa zelenilom lišća izgleda kao tepih posut bijelim ružama. Procvjetale voćke u voćnjacima. Na svoje snježnobijele i ružičaste cvjetiće mirisom mame vrijedne pčelice. A u košnicama žamor, pripremaju se za novi radni dan. Onda zujanje kojim smo obaviješteni da su krenule u napad na cvijeće po livadama.

Slušamo tu radosnu pčelinju glazbu, žubor potoka i osjećamo miris prirode uz lagani povjetarac.

Proljeće...                                                                                                  

Karmen Rukavina, 6.r.

...lišće je naraslo, cvijeće procvalo,

ptići se izlegli i nebo obasjali.

Gusjenica izrasla u leptira,

a bubamara sreću donijela.

Skakavac svira po cijele dane,

rijeka teče, teče,

proljeće...

Domagoj Brozović, 5.r.    

Kako je velik naš planet! I koliko samo ljudi živi na njemu!  Svi oni imaju svoje putove i sudbine.

Malo tko od njih svjestan je kako taj put može naglo biti prekinut. U jednom trenutku.

Koliko je krhak ljudski život? Svjedoci smo stalnih prirodnih katastrofa, ali i onih uzrokovanih ljudskim pogreškama. Tsunami u japanu, na primjer, u samo nekoliko sekundi uništio je na tisuće života. Ostali su bez svojih bližnjih, a to su rane koje nikada ne zarastaju.

Ipak, život ne treba gledati samo u crnim nijansama, treba ga živjeti „punim plućima“ i iskoristiti ga najbolje što možemo. O ružnim stvarima ne treba previše razmišljati. Neki kažu kako je naš život samo put, a njegov početak i kraj su već negdje zapisani.

Michael Krizmanić, 8.r.